Glagoljica i fotografija u Gornjoj Lastvi

Na obroncima Vrmca, u Gornjoj Lastvi, gdje se slojevi hrvatske povijesti i kulturne baštine susreću s prostorom koji i danas čuva tragove negdašnjeg života, održana je fotografska i glagoljaška radionica za učenike Hrvatske nastave u Crnoj Gori. U Domu kulture „Ilija Marković“ okupili su se učenici, njihovi roditelji, predstavnici hrvatske zajednice te gosti iz Hrvatske.

Radionicu su organizirali Foto klub Krk i Društvo prijatelja glagoljice iz Zagreba, a vodile su je predsjednica Foto kluba Krk Marijana Kirasić-Nekić i tajnica Društva prijatelja glagoljice Mirna Lipovac. Susretu su nazočili i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković te predsjednik Društva prijatelja glagoljice prof. Darko Žubrinić. Potporu događanju pružili su Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore i Udruga roditelja Hrvatske nastave u Crnoj Gori.

Povod dolaska gostiju s Krka u Boku bio je vezan uz Stanka Dujmovića, fotografa rođenog na otoku Krku, koji je posljednje desetljeće života proveo u Herceg Novom i ondje je pokopan. Posjet njegovu grobu bio je jedan od razloga zbog kojih je putovanje povezalo Hrvatsku, Boku kotorsku i Svebarje.

No, susret nije ostao samo na povijesnom podsjećanju. U središtu događanja bila su djeca i njihov prvi neposredni susret s jednom od starih fotografskih tehnika, ali i s glagoljicom te pričom o ljudima koji su prije više od stoljeća povezivali povijesne hrvatske krajeve svojim znanjem, radom i djelovanjem.

Marijana Kirasić-Nekić u Gornjoj je Lastvi učenicima predstavila cijanotipiju.

„Mi smo danas održali radionicu stare fotografske tehnike - cijanotipije, koja bi u prijevodu značila plavi otisak“, objasnila je.

Postupak je jednostavan za promatranje, ali djeci je upravo zbog načina na koji se slika pojavljuje bio posebno zanimljiv. Papir se najprije premaže posebnom tekućinom i ostavi da se osuši. Na tako pripremljenu podlogu slaže se kompozicija od biljaka, zatim se sve pokrije staklom ili folijom i izloži suncu. Nakon određenog vremena papir se stavlja u vodu, a na njemu se pojavljuje plavo-bijela slika.

„To je jako zanimljivo za djecu, jer jednostavno im se dogodi jedna čarolija koju nisu očekivali“, rekla je Kirasić-Nekić.

Slične radionice Foto klub Krk održava s različitim skupinama. U njima sudjeluju djeca, odrasli, umirovljenici, ali i djeca s posebnim potrebama. Tehnika se, kaže, može prilagoditi različitim uzrastima i razinama znanja, od djece do umjetnika.

Posebnost cijanotipije je i u tome što nijedan rad nije potpuno isti. U Gornjoj Lastvi dodatnu vrijednost dobilo je upravo lokalno bilje koje su učenici koristili u svojim kompozicijama.

„I na kraju dobijemo jedinstven proizvod. Lokalno bilje ovdje i svako djelo je priča za sebe“, kazala je Kirasić-Nekić.

Tehnika je svojedobno imala i praktičnu znanstvenu primjenu. Cijanotipijom su se koristili i botaničari za bilježenje i prikazivanje biljaka.

„Zanimljivo je da ovdje ima puno bilja koje se može tako prikazati. Na kraju krajeva, ona je služila botaničarima prije nekih 160 godina, koji su tako bilježili i ocrtali biljke toga vremena.“

Za predsjednicu Foto kluba Krk upravo je Gornja Lastva bila prostor koji odgovara takvoj radionici.

„Ovo je stvarno jedno prekrasno mjesto, ambijent je fantastičan i jednostavno kao da je rođen za ovakvu vrstu radionice.“

Radionica je, međutim, imala i svoju povijesnu poveznicu.

Kirasić-Nekić kaže kako je želja bila obići grob fotografa s Krka. Posjet grobu tako je postao poveznica između radionice u Gornjoj Lastvi i priče o čovjeku koji je dio svojega životnog puta prošao daleko od rodnog Krka, a posljednje godine života proveo upravo u Boki.

Kirasić-Nekić najavila je mogućnost da se u Boku vrate i s posebnim programom posvećenim njegovu životu i radu.

„Možda vrlo skoro, gdje bismo na neki način pokazali život i put Stanka Dujmovića, kao i možda nekog drugog fotografa, ali pogotovo njega, da prikažemo fotografije koje je on radio, a posebno one koje je radio ovdje u ovom ambijentu.“

Dok su se radovi učenika sušili, Mirna Lipovac održala je predavanje o dvojici ranih hrvatskih fotografa – Dragutinu Antunu Parčiću i Stanku Dujmoviću.

Obojica su rođena na otoku Krku, bili su svećenici, franjevci i glagoljaši. Njihovi su se životni putovi u određenim razdobljima dodirivali, a obojica su se školovala u Rimu i stekla visoka znanstvena zvanja.

„Upoznala sam djecu i njihove mame s dvojicom pionira hrvatske fotografije, dvojicom ranih hrvatskih fotografa. Njihova je poveznica zanimljiva upravo zato što se u njihovu djelovanju susreću glagoljaška tradicija i fotografija, tada još nova tehnologija “, kazala je Lipovac.

Stanko Dujmović svoj je fotografski rad nastavio i nakon školovanja i djelovanja u Hrvatskoj i Rimu. Otišao je u Ameriku, gdje je djelovao među hrvatskim franjevcima, sudjelovao u osnivanju hrvatskih franjevačkih misija, osobito u Spaldingu te se nastavio intenzivno baviti fotografijom.

Lipovac ga zbog toga naziva fotografom dvaju kontinenta te ističe kako je vrlo dragocjen kroničar američkog naseljavanja i stvaranja gradova.

Nakon Amerike Dujmović se vratio u Europu, a posljednjih deset godina života proveo je u Herceg Novom. Ondje je nastavio fotografirati, a dio portreta koje je snimio upravo u Boki danas je dio priče o njegovu radu.

Drugi dio priče odnosi se na Dragutina Antuna Parčića i njegovo djelovanje na području glagoljaštva.

Parčić je 1893. priredio misal koji će postati poznat kao Parčićev, odnosno Barski misal. Prvotno je bio pripreman za đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, no političke okolnosti i Konkordat između Vatikana i Crne Gore utjecali su na njegov daljnji put. Pripremljeni rukopis poslužio je kao osnova za izdanje misala koji je dobio važnu ulogu u liturgijskom životu katolika u Crnoj Gori.

Lipovac je istaknula kako je upravo tim putem Parčić ostavio snažan trag i među Hrvatima u Crnoj Gori.

„Stanko Dujmović ih je najviše povezao preko fotografije, a Dragutin Anton Parčić preko misala koji je napravio 1893. godine.“

„Taj Parčićev već pripremljeni rukopis za misal poslužio je kao izdanje za Barski misal kojim su Hrvati, katolici i Albanci katolici Crne Gore dobili mogućnost slavljenja liturgije na sebi bliskom staroslavenskom jeziku i na pismu koje je također, evo, posebno Hrvatima, bilo prvo nacionalno pismo.“

Tako se u jednoj priči našlo nekoliko vremenski udaljenih slojeva – glagoljaška tradicija, djelovanje franjevaca, Parčićev misal, razvoj fotografije i život Stanka Dujmovića u Boki. Za Mirnu Lipovac upravo je mogućnost da se ta baština predstavi hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori bila razlog više za dolazak.

„Nama je veselje i čast, barem ovim malim djelićem, biti ambasadori hrvatske glagoljice, sada čak i hrvatske fotografije i donositi Hrvatima u Crnoj Gori nešto što možda nisu znali, a što im je sada kao buba u uho da i sami dalje nešto istraže, nauče i dodatno se međusobno povežu”, naglasila je Lipovac.

Susret u Gornjoj Lastvi bio je dio šireg programa koji je goste iz Hrvatske doveo u Crnu Goru. Dan ranije u Baru predstavljeni su Dragutin Antun Parčić i njegov misal.

Za predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimira Dekovića važna je upravo povezanost tih sadržaja i ljudi koji su ih tijekom povijesti nosili.

„Najprije moram reći da sam zahvalan Društvu prijatelja glagoljice iz Republike Hrvatske, pogotovo predsjedniku Darku Žubriniću i tajnici Mirni Lipovac na dolasku ovdje. Za ovdašnju hrvatsku zajednicu iznimno je važno podsjetiti se velikana naše kulturne i duhovne povijesti, kao što su Parčić i Dujmović, koji su i ovdje ostavili značajan trag“, naglasio je Deković.

Dujmovićev grob, na kojem su posjetitelji iz Hrvatske izmolili Očenaš na glagoljaškom, postao je tako mjesto susreta sunarodnjaka s obje strane granice, ali i snažna poveznica iznimno vrijednog kulturnog naslijeđa hrvatskog naroda.

Izvor: Radio Dux