Plete se Loretanska mriža.....

Plete se Loretanska mriža.....
Po tim motom kreće kombi hodočasnika iz ugarskog dijela Gradišća u subotu 6-og kolovoza na četverodnevno kružno putovanje po Hrvatskoj.
Ovo putovanje imati će neke pomalo neobične i nesvakidašnje posebnosti koje vežu razne ljude, mjesta i događaje.
Kreće se iz Koljnofa, hrvatskog mjesta na Mađarskoj strani nekadašnje željezne zavjese, koje je 2. srpnja ove 2022. godine slavilo 250. obljetnicu posvećenja velike hodočasne crkve, na mjestu kapele, a zbog toga tu lipu baroknu crikvu Loretanske gospe i dan danas puk zove samo: kapela.
Sveti Roko ispred crikve Loretanske Gospe, dar općine Bibinje Koljnofu oprostiti će se od nas i zaželjeti srićno putovanje.
Prva štacija je Marija Bistrica u Zagorju, gdje smo već bili više puta, pa tako i dva puta Po staza naših starih. No, za razliku od dosadašnjih naših putovanja, kroz ovaj sveti krajolik ovoga puta vodit će nas i zakoni geometrije i mjera. Naime, poveže li se Loreto u Italiji sa Marijom Bistricom, na zajedničkom pravcu naći će se Zagreb ali i Varaždin, koji nam je pretposljednja štacija gdje posjećujemo Grgura Ninskog. Marija Bistrica udaljena je 100 nautičkih milja od Koljnofa. No idimo dalje!
Dojduća štacija je Trsat. On je spomenut u svim legendama loretanskog kulta, kao posljednja postaja prijenosa Marijine kućice iz Nazareta u Loreto, gdje kućica boravi 3 godine, prije nego ju anđeli ponovo dižu i nose u Loreto.
Ovaj legendarni prijenos kao i hodočasnički  putovi Mediterana tema je disertacije i istraživanja dr. sc. Igora Šipića. On i dan danas marljivo radi u svojem stanu, u Splitu, blizu kružnog šesterolista sv. Trojice na Poljudu, enigmatične crikve, jedne od 6 rotondi u nizu na liniji od Ošlja u Dubrovačkom primorju do zadarskog Donata, najveće naše kružne crkve.
Sa Trsata,  najzapadnije točke Ugarskog kraljevstva, koje je i samo marijansko, nakon molitve i susreta sa prijateljima mala ekipa već je na putu za Gospu iznad malog velebitskog mjesta Krasno. Legenda o Gospi u Krasnom je slična onoj na Igrama iznad Grebaštice, gdje ćemo biti dan kasnije na posvećenju križa na mjestu stare srušene Marijine crkve.
Krasno je na meridijanu ključne točke T trojanske eponimske matrice koja predstavlja fizičko tkanje života ovdje na Zemlji koji ne može opstati bez duhovne, sakralne podloge. Točka T zlatni je rez između svete planine Aqra na bliskom istoku i Parisa, glavnog grada Francuske. Ona je ujedno i polovište između maloazijske Troje i francuskog Troyesa. Sveta planina, dvije Troje i Princ na zajedničkoj liniji koju Igor naziva Kadmova os, po Kadmu kralju Tebe i praocu Ilira.
I sad već počinje lijepa zavrzlama, kako bi u Bosni rekli. Crkva BDM u Krasnom je na istoj kružnici sa križem na Igrama iznad Grebaštice, ako je centar kružnice u talijanskom Loretu. Zanimljivost je da su istoj su kružnici Firenca i Rim!
Nakon Krasnog spustit ćemo se u Kosinjsku dolinu prekrasnim putem za pamtiti, da bi postavili na mjestu prve tiskare i to glagoljaške u Hrvata spomen ploču, jer se radi ipak o 540. obljetnici:
(sadržaj ploče)

Prva hrvatska tiskara 1482.

Na ovom mjestu u kosinjskoj dolini, u gradu Ribniku obitelji Frankopan, prije 540 godina osnovana je prva tiskara na hrvatskom tlu, samo 27 godina nakon tiskanja prve Biblije Johannesa Gutenberga.

Misal po zakonu rimskoga dvora tiskan 1483. godine prva je knjiga tiskana na narodnom jeziku i pismu uopće. Hrvatski prvotisak, uz financijsku pomoć Anža (Ivana) VIII. Frankopana, tako ostaje zorni primjer naprednih ideja i mogućnosti hrvatskog duha toga vremena.

Tu večer čemo spavati u Otočcu i odmoriti se malo. Sjetit ćemo se svojih Sinčarana i Čakavice.
Drugi dan ćemo već biti na Ljubi, poluotoku nasuprot uvali Vlašići na otoku Pagu, gdje se uz  ostatke srednjovjekovnog grada i samostana nalazi i prapovijesna gradina Venac koja dijeli Mediteran na pola. Naime, meridijan Venca, ujedno i talijanskog gradića Troia središnji je meridijan između nazapadnije i najistočnije točke Mediterana, Tarife u Gibraltarskom prolazu te Iskenderuna u Iskenderunskom zaljevu u Turskoj.  Venac s kojega se gleda na paške Vlašiće nalazi se na paraleli samog vrha Vlašić planine, Opaljenik u BiH. Stari Grci Vlašiće su zvali Plejade.
Cijelim putem sa nama su i mitski pratitelji - Kroidi s kojima nakon simboličnog pozdrava cijelom Mediteranu  krećemo za obližnji Nin, doslovno Biser, jer mu ime to znači.  Dva puta zrcalno - in, što je u klinastom pismu  - ser (bi – ser).
U Ninu susrećemo i našeg prijatelja Grgura Ninskog - pojava koja nas prati kroz naš cijeli životni put,  neke vidljivo,  neke nevidljivo, ugraviran duboko u nas, oličenje nečeg što je naše, nama svojstveno. O tom najljepše piše u svojim djelima Nikola Crnković.
Gledajući iz Nina na jugositok, mi smo na istoj liniji sa Aserijom i Bribirom, važnim točkama naše bliske i daleke Ilirske prošlosti.
Sljedeća stanka je u Zadru. Zara je stari grad i već 1202. mora stradati, jer previše ima, jer previše zna. Samo kratko ćemo spomenuti legendu Stošije i Krševana te nalaz soljenke iz Nina, koji je skoro isti kao naš u Šopronkőhidi, samo 5 km udaljenom od Koljnofa na Jantaskoj cesti.
Kružnica sa centrom u Loretu dodiruje Zadar i rt Kamenjak, najjužniji dio Istre koju naš povjesničar Vedran Sinožić smatra drevnom Trojom. Kamenjak koji se nalazi se na Kadmovoj osi vezan je preko Zadra, Splita, Ošlja sa sv. Barbarom u Konavlima o kojoj će uskoro biti riječ.
Opraštamo se od Zadra, grada sa 5 svetaca zaštitnika, da bi već nekih pola sata kasnije bili na Asseriji i čudili se cipusima stare Liburnije. Kada stojimo na Aseriji, prekrasnom megalistskom kompleksu mi smo na istoj liniji sa našim Križem na Igrama i Trsatom.
Dolazimo u prekrasnu uvalu Grebaštica, poznatoj po upečatljivom  dugačkom zidu, no nas interesiraju i stari grobovi uz crkvu DBM, megalitske ploče, kojih imamo najviše u Bosni. Ima ih i oblika sanduka i kućica. Tu upoznajemo legendu o Križu.
Selo Konoba ponad Grebaštice  nam je ishodišna točka za hodočašće gore na Igre. Japaga (prapovijesna špilja nalik na uho sa dva kanala) i Kanela (ključni slatkovodni izvor ovoga kraja) posebno su važni jer nam opisuju priču i ilirske drame, koje su se tu odigrale. Ako povučemo kružnicu iz Trsata preko Loreta ona upravo prelazi kroz Igre, doslovno na poziciji  koju narod zove Menduline, a tu se nalazila u srednjem vijeku kapela sv. Marije, sa vrlo sličnom legendom onoj u Krasnom. Tu smo u istoj priči sa Rimom i Firenzom.
Nakon hodočašća i silaska preko vrhova Smiljevače i Bovana gdje nas u spuštanju pomaže 68 stupčica povezanim sa lancem, stižemo našem prijatelju Radi koji nas u selu Konoba dočekuje u svojoj staroj konobi. Ovaj dalmatinski Ilir je davno još sanjao postavljanje križa na Igre, da bi se s ovim danom, osmog augustuša Radin san pretvorio u stvarnost. Ključna figura ovoga kraja, i za mene osobno to je tako lipo i dobro.
U Konobi ponad Grebaštice nalazimo se na zagrebačkom 16. meridijanu.
Tu noć spavamo u delti rijeke Neretve u Opuzenu u hotelu Merlot. Svaka soba nosi naziv po jednom vinu. Savršeno. Dolazimo iz vinogradarskog kraja, koji je rascjepkan na tri države poslije Trianonske sramote, sramote Ilirije, svete zemlje danas rascjepkane u 14 država!
Iz doline Neretve, zaputiti ćemo se u istočnu Hercegovinu. Doznali smo da se tamo nalazi nešto fantastično, a već nekada smo prolazili vrlo blizu na putu za Stolac, Radimlju i megalitski Daorson u Ošanjićima. Radi se o nekropoli Boljuni blizu Svitavskog jezera koju smo kao i Metković uvrstili u naš plan puta.
Na ključnoj točki plejadske priče u Iliriji, dočekati će nas Srđan Nogić bez čijih izračuna, simulacija i poučnih filmova naša priča ne bi nalikovala na ono što danas jest, a to je čudnovati svijet kao cvijet, upravo kakva je i Rotonda u Ošlju, kada ju se gleda iz ptičje perspektive.  Na graničnom prijelazu Duži, ući ćemo u Dubrovačko primorje te preko Imotice, Topolog i Stupe stići na kultno mjesto  koje je Igor detektirao kao poveznicu nebeskih Plejada sa Ilirskim tlom. Geometrijom potvrđeno da upravo Ošlje figurira kao ilirička točka prijenosa nazaretske svete kućice,  koja je zapravo bit cijelog loretanskog vjerovanja i kulta. Rotonda u Ošljemu izgleda i kao cvijet, ali i kao ključ. Prije sam spomenuo, da ako se poveže sa Zarom (u značenju brava) prolazimo kroz 6 kružnih, polikonhnih  starohrvatskih crkava.
Nakon posjeta Ošlju i župi Sv. Roka, jurimo za Konavle i to južnu točku tog prekrasnog kraja, na tromeđu BiH, Crne Gore i Hrvatske. Naime blizu Sokol grada pored makadamskog karavanskog puta nalazi se crkva sv. Barbare i prekrasno staro groblje prepuno sa stećcima. Na jednom stećku utisnuta šaka, u kamen. Bio je mekan? Sveta Barbara je od Koljnofa 100 Π, tj. 314 nautičkih milja.
Ako povežemo Trsat i Sv. Barbaru linija će prolaziti kroz crkvu sv. Spasa u vrličkom kraju blizu izvora Cetine. Opet veliko groblje stećaka. No to je meridijan crkve sv. Trojice na Poljudu i stana dr Igora Šipića. Kako je mali svijet! Sa sv. Barbare pozdravljamo Igora preko nebeskih kanala, a idući ćemo dan imati prilike sresti se sa njim na kavici, da vide naši ljudi uživo čovjeka, bez kojeg ovo ne bi postojalo. Ova naša priča ne bi egzistirala i mi bi ostali uskraćeni jednim božjim znakom naše svete prirode, svetog okoliša.
No to nije sve. To je ta točka G ( a znate što ona obično znači), koja se nalazi na sječištu spomenutog Igrovog meridijana i kružnice povučene sa centrom iz Loreta i radijusom u Trsatu.
Jesmo li ušli dovoljno duboko u Loreto i loretansku priču?
Meridijan točke G je skoro pa isti sa meridijanom Loreta u Lajtanskom gorju.
Dubrovnik ćemo viditi samo iz ptičje perspektive, sa magistrale, ali se mora znat da je on isti meridijan kao Našice, kao Kiseljak, a mi slučajno sa njima već desetljećima surađujemo. Najkraći pak put iz Dubrovnika za Koljnof  vodi preko vrha planine Vlašić,  Opaljenika. Nije slučajno Spomenik Budućnosti u Koljnofu orijentiran na Mons Martix, kako su Rimljani zvali Vlašić planinu. Njezih vrh je precizno jedan stupanj (1°) istočnije od našeg spomenika u Koljnofu.
Stigosmo u Slano. Kupanje i edukacija. Ako na YouTube-u pogledate film Slano Bay na kanalu Concept, P sve će vam biti jasno. Koljnof  je udaljen od Slanoga točno 600 000 yardi. Osim lijepe geometrije, našim putem prate nas i lijepi, okrugli brojevi u raznim mjernim sistemima.
Nakon druženja i ugodnih slastica počinak nas čeka opet u nekoj od flaši vina u Opuzenu. Ja preferiram žilavku.
Posljednji nam je dan i susret sa Igorom. Igor je samozatajan vrhunski intelektualac, kojeg već znamo 15 godina i nikada ga dokučiti do kraja, jer nas uvijek iznenađuje nekom pričom. Prepun dobrih štorija upravo nam je čvrsto sidro u ovom dijelu Dalmacije. Split je udaljen od Koljnofa točno 500 000 yardi. To je za one slatkokusce koji poznaju mjeru.
Grgura Ninskog u Splitu nećemo zaobići, kao ni književnog velikana Marka Marulića u bedemima splitske palače koja začuđuje i otvara mnoga pitanja.
No skoro pa zaboravih napisati da se malo ispod Splita na obali događa jedan za nas interesantan fenomen. Meridijan Koljnofa napušta Hrvatsku obalu na Dugom Ratu (16° 38''), gdje paralela Loreta ( 43° 26''), vjerovali ili ne,  ulazi u hrvatsko kopno, no prije toga prvi put udara u „suho“ u Drvenik Mali, u parcelu našeg Igora Šipića. Jeli to moguće!!?
Oprostili smo se od Igora i već jurimo ka zaista monumentalnom djelu, Gospi u Primoštenu. Smještena je na brežujku preko puta Primoštena ona je na istoj paraleli s Anconom. Da bi hodočastili u Loreto najviše hodočanika s naše ilirične strane ili bande, moralo doć morem do Ancone i dalje hodom častiti do Loreta.
Nakon ovog uspona okrjepa nas je dočekala  kod našeg prijatelja Rade u Konobi i poslije nas čeka dugi put do doma. No samo do Varaždina, jer ćemo ovdje još jedanput za svaki slučaj imati prilike viditi Grgura Ninskog. Njega nisam prije spomenuo u vezi glagoljice i glagoljaštva, našeg crkvenog uređenja i biskupa u Hrvata, no to je već druga duža tema. Mi smo svoj zadatak u vezi toga napravili. Znači tri puta smo vidili Grgura Ninskog.
Iza ponoći stigosmo u Koljnof, da bi drugi dan pohodili posljednju štaciju Loreto u Lajtanskom Gorju. Vitez Štotzing je započeo gradnju, a završio je svetišće Franjo Nadasdy. On je poklonio Koljnofcem kopiju statue u kamenu i tako Koljnof postalo isto poznato hodočasno mjesto.
Puno toga smo izostavili, ali mislim da je i napisano dovoljan dokaz kako je u životu sve povezano, kao u kakvom fraktalu, veliko i malo, nebo i zemlja,  i da smo mi dio velike mriže, na mađarskom háló (čitaj: halo) koja nas sve drži, lovi i spašava, samo se to nama puno puta čini  da je nešto drugo.
U prilogu mala karta našeg putovanja i geometrijskih veza.